Došlo je vrijeme otrežnjenja i manjinski narodi u Crnoj Gori više neće nasjesti na trikove Mila Đukanovića i DPS-a i tome političaru, i toj partiji neće pokloniti svoje povjerenje, kazao je poslanik SDP-a Džavid Šabović.
On je rekao da Đukanović uzalud šalje poruke da će manjine biti ugrožene ako opozicione stranke uzmu vlast i da je sva ta njegova propaganda uzaludna. Kako je kazao za „Dan”, pad DPS-a i gubitak vlasti neće donijeti ništa loše manjinama, naprotiv.
– Pravi razvoj Crne Gore, u svakom smislu, desiće se kada DPS ostane bez vlasti. A taj dan se bliži uprkos pokušajima Mila Đukanovića i njegovih poslušnika da to spriječe. Kao što narod kaže – davljenik se i za slamku hvata, pa Đukanović ovih dana obilazi Tuzi i još neka mjesta, priziva i pominje poslednju deceniju 20.vijeka a ne navodi da su se manjine tih godina najviše plašile baš njega i njegove ratnohuškačke politike – rekao je Šabović.
On je uvjeren da su pripadnici manjinskih naroda uvidjeli ko je i kakav je Đukanović i da im je dosta prevara i lažnih obećanja DPS-a.
– Vidi to Đukanović ovih dana, jer njegovi poslušnici idu širom Evrope da traže glasače iz dijaspore, da dođu 26.novembra, ali naša braća, prijatelji i rođaci to neće, jer znaju da su iz Crne Gore i otišli zbog politike DPS-a. Poraz DPS-a je neminovan, i to Đukanovićevi trikovi neće moći da spriječe – naglasio je Šabović.
Funkcioner Demokratske Crne Gore Štjefan Camaj rekao je da Đukanović očito pokušava da prljavu ratnu i kriminalnu biografiju opere zamjenom teza, prosipanjem magle i bacanjem prašine u oči građanima Tuzi i Malesije. Kako je rekao, Đukanović uzalud pokušava da u Malesiji širi strah i paniku od pobjede opozicije, jer zna da mu građani okreću leđa i da DPS nema šansi na predstojećim izborima.
– U pitanju je klasična politička kukavica, koja svaki minut izgovori po jednu brutalnu laž, svojstvenu najvećim diktatorima na Balkanu. Ali, kada već želi da se podsjeti devedesetih godina, onda ne možemo preskočiti njegovo ime i njegovu partiju kao kreatora i realizatora ratne stvarnosti u tom periodu. Sjetimo se ko je devedesetih godina u maskirnoj uniformi šetao po frontovima – Milo ili Aleksa Bečić? Čiji je ratni drug Vojislav Šešelj – Milov ili Aleksin? Ko je Šešelju čestitao slobodu? Ko je sjedio u Vrhovnom savjetu odbrane SRJ sa Slobodanom Miloševićem kada je formiran sedmi bataljon? Ko je naredio akciju „Orlov let”? Kada već Đukanović u svojim nastupima potencira 1997. godinu, podsjećamo da je upravo te godine Vojislav Šešelj dolazio na njegovu inauguraciju usred prestonice Cetinje – rekao je Camaj.
On je dodao da su rukovodioci Demokrata kao djeca na televizijskim ekranima gledali Mila Đukanovića u maskirnoj uniformi ispred tenkova kako vodi „rat za mir“.
– Htio bi Đukanović, da mu se može, obrisati i pamćenje narodu, ali ne može se baš sve iskonstruisati i namontirati. Zdrav razum i istorija su jedno, a foto i video-montaže su drugo. Prvo se ne može promijeniti i tu je zapisano da je Milo Đukanović diktator, ratni huškač, šef kriminalne organizacije i čovjek koji za svaku novu milijardu eura mijenja državu i naciju – istakao je Camaj.
M.V.
Demokratizaciju je nemoguće zaustaviti
Džavid Šabović je podsjetio da je Đukanović svojevremeno govorio da je pohod na Dubrovnik opravdan i svrsishodan a, svako suprotno stanovište izdajničko.
– Manjinski narodi znaju od koga im prijeti opasnost. Ali, proces demokratizacije Crne Gore je nemoguće zaustaviti – ubijeđen je Šabović.